Teorija evolucije i danas predstavlja kamen spoticaja u životima brojnih vjernika. Posljedično, Charles Darwin je u pojedinim kršćanskim (protestantskim) denominacijama persona non grata kojeg se čak i poistovjećuje sa samim sotonom. Jedna od velikih miskoncepcija vezanih uz Darwina jest ona koja tvrdi da je Crkva u Engleskoj odmah ustala protiv Darwina i njegovih knjiga. Zapravo je njezina reakcija bila, generalno gledano, pozitivna.
Godinu dana nakon objave O porijeklu vrsta (1859.) došlo je do slavne debate na Sveučilištu Oxford između biskupa Londona Samuela Wilberforcea i T. H. Huxleya koji je slovio za jednog od najstrastvenijih zastupnika Darwinove teorije. U jednom je trenutku debate biskup sarkastično upitao Huxleya je li on potekao od majmuna s bakine ili djedove strane. No, to nije bila tipična reakcija Crkve u Engleskoj. Naime, tijekom 19. st. se počela razvijati povijesno-kritička metoda u proučavanju Biblije (kako Starog tako i Novog Zavjeta) koja je naglašavala znanstveni pristup, povijesni kontekst te žanr literature. Time se odbacivalo doslovno tumačenje brojnih dijelova Biblije nauštrb alegorijskom pristupu. Iste godine kada se zbila spomenuta debata, nadbiskup Canterburyja Frederick Temple je iznio propovijed u kojoj je obasuo lijepim riječima i Darwina i njegov znanstveni rad. Do objave Darwinova djela O podrijetlu čovjeka 1871. godine u najmanju je ruku polovica crkvenih uglednika i teologa podržavala njegov znanstveni rad. Interesantno je da je omalovažavanje te ismijavanje Darwina dolazilo ne samo iz dijela crkvenog klera već primarno od političara, urednika, novinara i drugih “javnih djelatnika”. Čest motiv takvih ismijavanja bio je novinski prikaz Darwinove glave na tijelu majmuna (slika dolje). Prilikom njegova posjeta povodom primanja počasnog doktorata na Sveučilištu Cambridge, studenti su s krova objesili veliku lutku majmuna pokazujući tako što misle o Darwinu i njegovoj teoriji evolucije.
Na koncu je Darwin odbacio kršćanstvo postavši agnostik, ali taj čin nije bio uvjetovan njegovim znanstvenim otkrićima. Čak štoviše, to je prethodilo objavama njegovih glavnih djela. Engleska Crkva ga nije niti tada odbacila pokopavši ga 1882. godine na groblju Westminsterske opatije odmah do slavnih engleskih znanstvenika Isaaca Newtona i Michaela Faradaya.