U prethodnom sam postu iznio uvodne opaske o prvom nastavku filma Zeitgeist koji iznosi tezu prema kojoj je život Isusa iz Nazareta fikcija preslikana iz života drugih drevnih božanstava poput Horusa i Mitre. Ukazao sam na njegovu popularnost koja je perpetuirana prvenstveno posredstvom interneta. U ovom ću tekstu iznijeti kritičku evaluaciju spomenute teze. Uz to, ako želite saznati da Abraham Lincoln i John F. Kennedy nisu nikada postojali, ovo je tekst za Vas.
Najprije vrijedi istaknuti da su određene paralele između poganskih religija i kršćanstva neizbježne samim time ih kategoriziramo kao religije. Već to sugerira postojanje minimalne razine zajedničkih karakteristika. Primjerice, značajan broj religija vjeruje i štuje nadnaravna bića, ima rituale i ceremonije kojim se izražava to štovanje. Međutim, minimalne sličnosti ne mogu same po sebi sugerirati genetičku ovisnost. Nesumnjivo je da su kršćani preuzimali određene prakse iz drugih religija te ih prilagođavali vlastitom habitusu. Međutim, takva se preuzimanja u pravilu lociraju od 3. st. nadalje i mogu se posebno vidjeti u starokršćanskoj umjetnosti. Izvrstan primjer toga jest prikaz Izide i Horusa s jedne, te Isusa i njegove majke s druge strane (slika dolje).
Likovna je umjetnost, kako se to izvrsno objašnjava u ovoj knjizi, krunski dokaz akulturacije kršćanske zajednice u helenistički svijet. No, tragovi poganskih utjecaja na kršćanstvo u njegovim začetcima (1. st. – posebice život Isusa iz Nazareta) ne postoje u primarnim izvorima. Arheološka iskapanja nisu uspjela pronaći značajne elemente poganskih religija u Palestini 1. st. Primjerice, jedan od izvora navodi mjesta u kojima se štovala egipatska božica Izida. Od 55 mjesta izvan Egipta samo je jedna lokacija unutar prostora Palestine – radi se o tornju u Cezareji kojeg je dao izgraditi kralj Herod Veliki. Osim toga, vrijedi istaknuti da je judaizam u antici, usprkos određenoj raznolikosti, bio karakteriziran monoteizmom odnosno čvrstim vjerovanjem u postojanje jednoga Boga, stvoritelja čitavoga svijeta. Konačno, iza čitave teorije koju Zeitgeist zastupa krije se jedna od osnovnih logičkih pogrešaka: post hoc, ergo propter hoc. To je pogreška koja nastaje kada se povezuju dva društvena fenomena (od kojih je jedan stariji) bez da postoje jasni indikatori kauzalne povezanosti. Čak i da su sve paralele koje film spominje istinite, to ne bi, samo po sebi, ukazivalo na utjecaj kojeg su poganske religije imale u oblikovanju kršćanstva. Nužno je dokazati kauzalnu povezanost. No, to nisu sve logičke pogreške koje čin elementarni dio ovoga filma.
Najprije je moguće uočiti terminološku pogrešku koja je vidljiva kroz čitavu radnju filma jer se događaji u životima poganskih bogova opisuju kršćanskom terminologijom. Naravno, cilj je vrlo jasan: nametnuti gledateljima dojam da se radi o jednom te istom životnom obrascu. Uzmimo za primjer tvrdnju da je Horus rođen od djevice koja se zvala Izida-Marija. Je li to doista bilo vjerovanje drevnih Egipćana? U najpoznatijoj verziji mita o Ozirisu Izidi i Horusu, Ozirisa je ubio bog Set te ga rasjekao na 14 komada. Njegova žena Izida (za koju se nigdje ne spominje da je djevica!) je uspjela pronaći sve dijelove osim spolnog organa. Taj je dio načinila od drva (believe it or not!) da bi onda oživjela Ozirisa. Potom su imali spolni odnos i rodio se mali Horus. Na temelju takve priče, producent filma Zeitgeist deducira vjerovanje u djevičansko začeće iako se takvo što u izvorima nigdje ne spominje. Što je s tvrdnjom da su svi ti poganski bogovi ubijeni raspećem na križu? Izvori iz antike nam sugeriraju sasvim drugačija vjerovanja. Krišna je primjerice ranjen strijelom u nogu od čega je umro. Atis se sam kastrirao, pobjegao u šumu i umro. Ovisno o verziji mita kojeg čitate Horus ili nije uopće umro ili je umro od ugriza škorpiona ili je (poput Ozirisa) nakon svoje smrti postao bogom podzemlja. Dakle, nema govora ni o uskrsnuću niti o smrti na križu. Spomenuta Dorothy Murdock tvrdi da je vjerovanje u Horusovo raspeće vidljivo u brojnim staroegipatskim slikovnim prikazima u kojima Horus ima raširene ruke. Prema njoj je dakle Horus sa raširenim rukama krucijalna potvrda vjerovanja u njegovu smrt na križu. Koliko je to snažan argument možete i sami prosuditi.
Tu su još i ne-biblijska te kronološka pogreška. Prethodna je vidljiva na primjerima u kojima se apostrofira neka paralela između Isusova života koja uopće nije spomenuta u evanđeljima. Tako se navode tri kralja koja su posjetila Isusa prilikom njegova rođenja smatrajući i to elementom života brojnih drugih poganskih bogova. Problem s ovime je to što niti jedno evanđelje posjetitelje ne naziva kraljevima već mudracima i što se nigdje ne tvrdi koliko ih je bilo. Drugi jednako ilustrativan primjer jest paralela vezana uz Isusovo rođenje 25. prosinca koja se također ne može smatrati paralelom jer u evanđeljima nigdje ne stoji točan datum, mjesec ili čak godina Isusova rođenja. Kronološka se pogreška tiče pitanja izvora koji, osim što se uopće ne slažu s tvrdnjama filma Zeitgeist, potječu iz 2. i 3. st. ili kasnije. Vrlo malo izvora o primjerice kultu boga Mitre potječe iz starijeg razdoblja. Drugim riječima, većina se izvora datira u post-kršćansko razdoblje. Uz to, postoji i pogreška u navođenju izvora. Naime, jedna od pohvala koje se često upućuju filmu jest utemeljenost njegovih tvrdnji u izvorima. U jednom se dijelu radnje apostrofiraju 44 citata iz 11 različitih povijesnih izvora. Na prvi se pogled to može činiti poprilično impresivnim. Međutim, nije važna kvantiteta već kvaliteta izvora, a ona je izuzetno problematična. Ponajprije, niti jedan od izvora koji se spominje u filmu nije primaran izvor koji potječe iz antičkog razdoblja. Konkretnije rečeno, kada film govori o egipatskom bogu Horusu nigdje se ne poziva niti na jednog antičkog autora ili tekst s piramida. Svaki je izvor sekundaran, dolazi iz pera pojedinaca koji su svoje tekstove pisali u 19. i početkom 20. st., a čije je tvrdnje ostatak znanstvene zajednice ubrzo odbacio. Konačno, imamo i pogrešku razlikovanja. Radi se o tendencioznom naglašavanju (pretpostavljenih, iako ne i stvarnih!) sličnosti te namjernom minimiziranju relevantnih razlika između kršćanstva i drugih poganskih religija. Primjerice, dok su sve misterijske religije (kult božice Izide ili kult boga Mitre) usko povezane uz ideju vegetacijskog ciklusa prirode (rađanje-smrt-ponovno rađanje) te taj ciklus nastavljaju ad infinitum, kršćansko je poimanje vremena linearno. Jednostavnije rečeno, kršćanstvo poima prošlost kao protok vremena koji ide prema svom eshatološkom vrhuncu odnosno prema Isusovom povratku. Druga stvar, kršćanstvo je religija duboko utemeljena u povijesti. Isus je bio stvarna osoba koja je živjela u vrlo jasno određenim kulturološkim i političkim okvirima (Rimsko Carstvo, Judeja te Galileja, car August, namjesnik Poncije Pilat i sl.). S druge pak strane, poganski su bogovi živjeli u davnoj prošlosti, u mitskom dobu bogova. U slučaju Isusa iz Nazareta, stvari su značajno snažnije utemeljene u povijesti što nije slučaj sa bogovima kao što su Horus, Atis, Mitra ili Dionizije.
Za kraj predlažem da zamislimo godinu 4021. Zbog strašnog kataklizmičkog događaja iz 2090. godine tek je nekolicina fragmentiranih dokumenata iz povijesti SAD-a sačuvana. Nakon anjihove analize nekolicina je pojedinaca došla do iznenađujućeg zaključka: John F. Kennedy nikada nije postojao. Njegov je život bajka utemeljena na bajci o životu Abrahama Lincolna. Zapravo, Kennedy i Lincoln nisu nikada postojali. Glavni argument kojeg su ponudili sastoji se od niza nevjerojatnih paralela iz života dvojice predsjednika:
- Lincoln je izabran u Kongres 1846. godine. Kennedy je izabran u Kongres 1946. godine
- Lincoln je izabran za predsjednika 1860, a Kennedy 1960. godine
- Obojica imaju prezime koje se sastoji od točno sedam slova.
- Lincoln je imao tajnika koji se zvao Kennedy, a Kennedy tajnika po imenu Lincoln.
- Obojica su se oženila u tridesetima za 24-godišnje djevojke koje su izuzetno dobro poznavale francuski jezik.
- Puno ime i prezime njihovih ubojica sastoji se od tri riječi i točno petnaest slova (John Wilkes Booth, Lee Harvey Oswald).
- Oswald je upucao Kennedyja iz skladišta, a uhvaćen je u kazalištu. Booth je upucao Lincolna u kazalištu, a uhvaćen je u skladištu.
- Obojica su atentatora ubijeni revolverom marke Colt nekoliko dana nakon samog atentata.
- Obojicu su predsjednika naslijedili potpredsjednici prezimena Johnson. Jedan od njih je rođen 1808., a drugi 1908. godine. Obojica su dolazili s juga države.
Čak i kada paralele postoje (za razliku od paralela između Isusa i drugih poganskih bogova), one mogu biti u potpunosti nevažne i sasvim slučajne.
Evanđelja su prepuna mitova i bajki (od hodanja na vodi do pretvaranja vode u vino). Kako se onda takvi tekstovi uopće mogu smatrati pouzdanima?! Sve je to obična bajka.
Dragi Domagoje,
To što evanđelja sadrže određene nadnaravne elemente (koji se mogu načelno nazvati “mitom”) ne znači da ih se ne može uopće koristiti kao izvore iz antike. Kod brojnih autora (poput Svetonija ili Tacita) vidjet ćeš čitav niz takvih elemenata u njihovim narativima, ali to ih ne može automatski dekvalificirati iz povijesne rasprave. Zadaća povjesničara jest da utvrdi u takvim izvorima gdje su natruhe/tragovi autentične prošlosti, a gdje nisu i kako sve to skupa rekonstruirati. I konačno, historiografska analiza evanđeljima pristupa kao i svakom drugom izvoru iz antike bez da se pretpostavlja točnost nadnaravnih elemenata koje si spomenuo. Kao i u slučaju historiografske analize tvrdnji koje iznose Svetonije ili Tacit.
U svakom slučaju, hvala ti na tvome komentaru.
Jako zanimljivo!
Draga Klaro,
Hvala ti na komplimentu. Budeš li imala bilo kakvih pitanja, slobodno se javi.
Lp