Isus i Marija Magdalena: ipak je krivotvorina!

Cambridge, MA: Karen King u ruci drži “novootkriveno” Evanđelje Isusove supruge

U prethodnom sam postu ponudio kratak pregled otkrića Evanđelja Isusove supruge nastojeći se osvrnuti na širi kulturološki aspekt. Vidjeli smo kada je papirus i u kojim okolnostima prezentiran javnosti te koliko se on uklapa u kolektivnu svijest zapadne kulture perpetuiranu prvenstveno kroz knjige i filmove, ali i kroz senzacionalistički orijentirana medijska izvještavanja. Novootkriveni papirus se savršeno uklapao u kulturološku putanju koja se već desetljećima “poigrava” s idejom alternativne povijesti ranog kršćanstva u kojoj su Isus i Marija Magdalena bili oženjeni. U nastavku ću objasniti kako je došlo do konačnog odbacivanja spomenutog papirusa. Što je to dovelo većinu znanstvenika do zaključka da je senzacionalno otkriće zapravo obična krivotvorina?

Slučajno izostavljanje izravnog objekta M u Grondinovom (online) izdanju Tomina evanđelja koje je krivotvoritelj nesvjesno “preuzeo”.

Sumnje u autentičnost papirusa kojeg je Karen King predstavila javnosti u rujnu te 2012. godine postojale su od samog početka. Primjerice, jedan je od recenzenata prvog članka kojeg je King objavila po otkriću u teološkom časopisu sveučilišta Harvard iznio vlastitu skepsu glede paleografije. No, krucijalan se trenutak dogodio nekoliko tjedana kasnije kada je engleski povjesničar sa Sveučilišta Duhram Stephen Watson po prvi puta detaljnije analizirao fragment. Watson je primijetio značajnu tekstualnu korelaciju (indikacija copy paste metode) između teksta Evanđelja Isusove supruge i Tomina evanđelja – apokrifnog spisa iz 2. st. koji je u cjelovitom obliku otkriven polovicom 20. st. u Egiptu. Tako je primjerice prvi redak Evanđelja Isusove supruge apsolutno istovjetan jednom od redaka Tomina evanđelja. Čak štoviše, prethodni tekst prekida red na istom mjestu kao i potonji. I to je u ovom slučaju bio prekid retka na pola jedne (iste) riječi što je samo po sebi znakovito! Nakon Watsonovog otkrića stvari su se počele vrlo brzo otpetljavati usprkos inicijalnom otporu ostatka znanstvene zajednice. Andrew Bernhard je prvi shvatio da je krivotvoritelj kopirao iz specifičnog izdanja Tomina evanđelja. Naime, od 2002. godine na internetu postoji kritičko izdanje ovoga teksta (koptsko-engleski usporedni prijevod) kojeg je uredio Michael W. Grondin. Analizirajući ta dva teksta, Bernhard je otkrio vrlo važne sličnosti. Jedna od čudnijih karakteristika papirusa kojeg je King prezentirala javnosti jest to što na početku prvog retka nedostaje jedno koptsko slovo (slika gore). Zbog tog je nedostatka rečenica na papirusu imala očiti gramatički problem. Ta je činjenica utoliko interesantna jer je Grondin, sastavljajući kritičko (online) izdanje Tomina evanđelja, sasvim slučajno izostavio isto slovo u retku kojeg je krivotvoritelj očito kopirao pri stvaranju Evanđelja Isusove supruge. Grondinovo se izdanje (budući da donosi paralelno tekst na engleksom i koptskom) čini kao izvrstan alat u oblikovanju jedne takve krivotvorine. Međutim, zbog nepoznavanja koptskog i starogrčkog jezika anonimni krivotvoritelj nije opazio spomenuti (slučajni) izostatak slova te je rečenicu pogrešno prepisao. Tko god se od Vas susreo s prepisivanjem krivog odgovora na ispitu od kolege koji sjedi do Vas može se (barem djelomično) poistovjetiti s ovom situacijom. Iako bi se naivnom oku moglo činiti da je tada već svemu došao kraj, značajan broj znanstvenika nije želio prihvatiti teze Bernharda i Watsona. Naprotiv, harvardski je teološki časopis u travnju 2014. objavio niz članaka koji su nastojali pokazati da fragment nikako ne može biti suvremena krivotvorina. Analizom C-14 ustanovljeno je da saam papirus potječe iz 8. st. što je (prema mišljenju mnogih) odbacivalo svaku ideju o suvremenoj krivotvorini. Uz to, analiza tinte je upućivala na starost samog fragmenta.

Istovremeno je u tim člancima otkriveno nekoliko drugih materijala koji će (sasvim neplanirano) potvrditi inicijalne sumnje u autentičnost Evanđelja Isusove supruge. Jedan od tih materijala bio je i koptski fragment Evanđelja po Ivanu kojeg je isti “anonimni kolekcionar” darovao Karen King. Čim je taj fragment ugledao svijetla znanstvene pozornice, postalo je sasvim jasno da se radi o krivotvorini. Stručnjak za koptski jezik Christian Askeland je praktički odmah detektirao osnovni problem: fragment je napisan likopolitanskim dijalektom koptskog jezika koji je iščeznuo iz uporabe do konca 4. st. To je pak značilo da je biljka od koje je papirus mlađa (8. st. na temelju C-14 analize) od teksta koji je pisan na tom papirusu što je dakako nemoguće. Nadalje, Askeland je pronašao i niz lingvističkih sličnosti između predstavljenog fragmenta s jedne strane, te koptskog izdanja (cjelovitog) Evanđelja po Ivanu kojeg je priredio i objavio Herbert Thomason 1924. godine. Potonje je izdanje dugi niz godina dostupno na internetu što ga čini idealnim alatom za sklapanje druge krivotvorine. S vremenom su se i drugi znanstvenici uključili u proučavanje koptskog fragmenta Evanđelja po Ivanu što je dovelo do otkrivanja drugih interesantnih stvari. Na primjer, lakuna koja se nalazila iznad samog teksta što je vrlo neobično za antičke papiruse. U pravilu se lakune događaju (prolaskom vremena) na samom tekstu što dovodi do gubitka pojedinih slova ili čak riječi. Budući da je problematični fragment napisan istim rukopisom kao i Evanđelje Isusove supruge te da ga je posjedovala ista osoba koja je i posjedovala Evanđelje Isusove supruge sumnje u autentičnog jednoga istovremeno su nosile sa sobom sumnje u autentičnog drugog fragmenta.

Na koncu su i oni pojedinci koji su još od inicijalnog otkrića bili uvjereni u autentičnost Evanđelja Isusove supruge morali, pod teretom novih dokaza, popustiti. Čitava se medijska senzacija preko noći smirila, a krivotvorenost je fragmenta postala neugodna stvarnost s kojom su se morali suočiti i Karen King i oni koji su preuranjeno “slavili” autentičnost. Papirus je bio poprilično star, analiza tinte nije ukazivala na moderno porijeklo. Međutim, najteži test za svakog krivotvoritelja, a posebno za nekoga tko ne poznaje starogrčki i koptski jezik, jest onaj lingvistički. Kako stvoriti privid autentičnosti fragmenta pisanog na (koptskom) jeziku koji je nestao iz uporabe još u 13. stoljeću? Upravo je na ovoj razini anonimni kolekcionar pao te se otkrio kao krivotvoritelj koji je zbog partikularnih interesa htio prevariti kako znanstvenu tako i zainteresiranu javnost. Ostalo je još samo otkriti povijest tog dokumenta te identitet anonimnog krivotvoritelja. To će pak biti tema posljednjeg u nizu tekstova o Evanđelju Isusove supruge.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *